Znamenitosti

Dioklecijanova palača

 Dioklecijanova palača je jedan od najbolje sačuvanih spomenika rimskoga graditeljstva na svijetu. Careva je palača bila sagrađena kao spoj luksuzne vile - ljetnikovca i rimskog vojničkog logora (castruma), podijeljenoga na četiri dijela dvjema glavnim ulicama. Južni dio Palače bio je u toj shemi predviđen za cara, njegov stan i odgovarajući državni i vjerski ceremonijal, dok je sjeverni bio za carsku stražu - vojsku, poslugu, za spremišta i slično. Palača je pravokutna građevina (oko 215 x 180 metara) sa četiri velike kule na kutovima, vratima na svakoj od četiri strane i sa po četiri manje kule na zidovima.

Sakralni objekti

Split čuva iznimne spomenike sakralne arhitekture kao što su katedrala sv. Dujma, samostan sv. Ante na Poljudu, srednjovjekovna crkva sv. Trojice, minijaturna crkvica sv. Martina u sjevernom zidu Dioklecijanove palače, sv. Franu uz Rivu, sinagogu iz 16. stoljeća i još mnoge  

Pjaca

Pjaca (Narodni trg, još jedan trg kojega nitko u Splitu ne zove pravim imenom), prvi se put spominje u 13. stoljeću kao Širina sv. Lovre, i prvi je naseljeni dio Splita izvan Dioklecijanove palače, uz čiji se zapadni zid smjestio. Već stoljećima Pjaca je središnja pozornica gradskog života, tu je u gotičkoj zgradi stare gradske vijećnice, danas izložbenom prostoru, bila smještena vlast, u još uvijek prekrasnim i sačuvanim palačama uz rubove Pjace živjele su plemićke obitelji Cambj, Pavlović, Nakić, Ciprianis, Karepić... Tu je i jedna od najstarijih još uvijek otvorenih knjižara na svijetu, Morpurgo, koja i danas izgleda skoro onako kako je izgledala 1861., a u kavani Central u kojoj su se okupljali splitski intelektualci začetak je splitskog turizma, s nekadašnjim hotelom Troccoli. Na Pjaci je stoljećima i gradski sat, jedinstven po svoje 24 umjesto 12 znamenaka, a u okolnim kavanama, restoranima i kafićima Splićani su oduvijek nalazili mjesto za odmor, susrete, mjesto gdje su mogli svih vidjeti i biti viđeni, pretresti najvažnije događaje iz grada.